PLANETA BEZ GRANICA

DOBRO DOŠLI NA PLANETU BEZ GRANICA!!!!!!!
PLANETA BEZ GRANICA

Planeta bez granica i politike za sve dobronamjerne ljude!

DOBRO DOŠLI NA "Planeta bez granica i politike za sve dobronamjerne ljude"! REGISTRIRAJTE SE DA BI MOGLI UČESTVOVATI NA FORUMU,SKIDATI RAZNE SADRŽAJE,MUZIKU,FILMOVE,DRUŽITI SE NA CHATU!!!!!!!!!!!!HVALA NA POSJETI!!!! VAŠ TIM PLANET RADIJA!!!!!!!!!!!!!!!!

PLANET RADIO PLAYER

  • Open Chat
    New Window
  • Listen On Listen2MyRadio App
  • Radio QR Code
  • Gallery


    Latest topics

    » POASO I POSLODAVCI
    ned srp 31, 2016 7:34 pm by Admin

    » Planeta bez granica pocela sa radom!
    uto srp 12, 2016 7:08 am by Admin

    » SILVIA JUNG
    pon srp 11, 2016 5:29 pm by Admin

    » Zdravko Čolić (Diskografija)
    pet oľu 20, 2015 9:35 am by cibalius77

    » SRETAN ROĐENDAN VIKI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!12.02.2014
    sri vel 12, 2014 4:53 pm by Admin

    » TRAŽIM DJ-E
    pon stu 12, 2012 7:57 am by thedjw3

    » DOBRODOSLI
    čet oľu 29, 2012 10:33 pm by viki

    » Godišnji horoskop za 2012
    pet sij 13, 2012 1:31 pm by Dj.andjeo

    » 2 fast 2 real 4 hollywood (2005)
    čet sij 12, 2012 5:13 pm by Kozmos

    Sat planet biz

    Top posters

    dexy69 (347)
     
    viki (156)
     
    Ivan202 (100)
     
    elena (70)
     
    Dj.andjeo (50)
     
    Beba (46)
     
    Admin (46)
     
    Marko (10)
     
    marjan (10)
     
    milislav (4)
     

    prosinac 2016

    ponutosričetpetsubned
       1234
    567891011
    12131415161718
    19202122232425
    262728293031 

    Calendar Calendar


    PJESMA KOJU BISTE POSVETILI DRAGOJ OSOBI

    Share

    Admin
    Admin
    Admin

    Broj postova : 46
    Join date : 29.01.2010

    PJESMA KOJU BISTE POSVETILI DRAGOJ OSOBI

    Postaj  Admin on pet vel 12, 2010 8:04 pm

    Sigurno imate nekoga pored vas(ili malo dalje od vas) ko vas čini srećnim (ili nemate,a volite ga),
    sigurno ste ste njoj/njemu posvetili i pjesmu (ili više njih),pa da vas čujem...

    Admin
    Admin
    Admin

    Broj postova : 46
    Join date : 29.01.2010

    RUŽA PUNA TRNJA

    Postaj  Admin on sri vel 02, 2011 2:26 pm

    …bio jednom jedan vrt.. ogroman pun preljepih ruza boja i mirisa..malo zapusten ali ljep..dolazili bi ljudi malo se divili neki pogledali i odlazili.... u cijelom tom vrtu u tamnom kutku prepunom zbunja i trnja bila je i jedna ruza izdvojena tamne boje....samo kada bi se neko vise zagledao vidio bi bljestece malo svjetlo u svoj toj tami.... ko god je pokusao malo vise da se zagleda u nju i proba da je dodirne ustuknuo bi od silnog trnja oko nje koje je nemilosrdno bolo.. nije bila kao druge ruze iako je pripadala istoj vrsti njene latice su bile guste somotne sa nekim tamnim mrljama neke latice su opale i pocela je da se susi i vene u odnosu na ostale ruze u vrtu koje su imale jako puno svjetla oko sebe.... bilo joj je svejedno ... neki slucajni prolaznik je svratio u vrt dopalo mu se toliko ruza na jednom mjestu toliko ljepote toliko raznovrsnih mirisa.. poceo je cesce da dolazi seta i posmatra ruze... slucajno je bacio pogled na trnovito mjesto i ugledao malo svjetlo iz tamne ruze..vuklo ga je nesto da joj se priblizi i pored neugledne okoline oko nje neki cudan miris je dolazio iz tog kutka.. poceo je da rasciscava oko nje ruza koja je navikla na taj dio vrta nije bila tuzna da je u tom djelu i da je sama....
    samo ponekad bi je sjeta dotakla..cudila se njemu koliko upornosti da ociti mjesto na kome je bila.. njene latice su se osvjezile pocela je da mirise a on je udisao puno toga na jednom mjestu.. bilo je tu svega od mirisa proslosti..oziljaka..osmjeha..suza..ljutnje sadasnjosti..prijalo im je da budu skupa.... ona tamna divlja i on uporan donoseci joj svjetlo.... s vremena na vrjeme bi je napustao jer je ruza navikla na divljinu strasno bola....da su mu ruke bile cesto ogrebane i ranjive krvarile.... morao je da zacjeli rane..odlazio bi drugim ruzama koje su se radovale njegovoj posjeti otvarale svoje latice k njemu....mirisale svjetlele .... a on udisao njihov miris.... cesto bi se osvrnuo i pogledao u tamni kutak da ga ruza ne vidi ali ona je osjecala da je tu sa njom iako je pored drugih ruza.... posmatrala bi ga sutila i mislila o njemu.... nekad bi razmisljao da je ostavi ali nesto mu nije dalo da to uradi.... nesto u njima.... opet bi se vracao njoj trnovito divljoj ruzi ali ona bi ga brzo nakon malo vremena opet ubola .... ni sama nije bila svjesna zasto je to tako....kad god bi joj se priblizio druge ruze bi podivljale bile su zavidne na nju tamnu pa bi jos vise trnja oko nje obavijale..ismijavale je a ruza je sutila posmatrala ponekad strasno zamahnula svojim trnjem i nastavljala da ceka....
    nije znala sta je to u njoj zasto ga bode kada joj pridje a onda je shvatila da joj je smetalo sto odlazi u vrt sto je ostavlja....
    shvatila je da je navikla da se u tamnom kutku probija za malo svjetlosti pored ruza u vrtu kojima je svjetlost bila odmah ponudjena.... shvatila je da joj je potreban takav kakav joj je prisao otvorila je sve u sebi i on njoj....iscjelio je a da nije bio svjestan da je ta ruza trebala da nestane tiho uz njeno pomirenje sa tim da nestaje.... a on.... podario joj je svjetlo svakog momenta kada je bio sa njom kada ga nije bilo cekala ga je strahovala u sebi da nece nikad doci i molila za njegov zivot....svejedno joj je bilo sto je daleko od nje....niko joj nije bio blizi od njega.. niko nije znao da joj se priblizi sem njega..kad god ga nije bilo i nije mogla da ga vidi u nekom udaljenom djelu vrta ona je bila pored njega u njemu i on u njoj.... ruze su gledale i cudile joj se..iz tamne ruze sve vise svjetlosti je izbijalo da su mnoge pozjelele tu bljestavu svjetlost.. cudila se i ona tome u sebi sta se dogadja sa njom.. razumjela je sebe kroz njega i dosla do saznanja da ga neizmjerno voli.... ne njegovu spoljasnost vec njega u njemu...njega u njoj... jos jedno strasno saznanje da ce uvjek biti sa njim duboko u sebi..razumjela je da je postao njen zivot..njena sreca jer njegovim odlaskom otisao bi jedan dio nje i zivot nebi imao smisla.... razumjela je da nemoze da zivi bez njega..
    da joj se rusi cijeli svijet u jednom.. da je njena suza u oku.. ona je jos uvjek u svom tamnom kutku i umrjet ce za njim....sa njim u sebi cekajuci ga..


    _________________
    Život je lijep ako ga možeš podijeliti sa drugima!

    Gost
    Gost

    Re: PJESMA KOJU BISTE POSVETILI DRAGOJ OSOBI

    Postaj  Gost on čet vel 03, 2011 10:36 pm


    Tako je on….jedan slucajni prolaznik dozivljavao nju…kao .bodljikavu,crnu,usamljenu ruzu ostavljenu u tamnom kutku zapustenoga vrta …ali ipak ju je zamijetio iako je nju okruzivalo trnje sa svih strana,a njega mamilo mnostvo lijepih,svijetlih, mirisnih ruza. koje su ga privlacile svojim divnim cvjetovima i svjezim izgledom…spustale su svoje grane i ovijale se oko njega kad god bi im poklonio pogled….cvale su u njegovoj blizini…to usamljenu trnovitu ruzu nije smetalo jer je bila svjesna prolaznosti njihove ljepote,znala je da ce cim nestane sunca i spusti se tamna noc slucajni prolaznik krenuti dalje…u druge vrtove u potrazi za drugim ljepsim i mirisnijim ruzama...kakva je i ona nekada bila dok je nisu presadili u taj tamni dio vrta da bi se sebicno divili njenoj ljepoti…kako su godine prolazile njene su latice postajale sve tamnije, a bodlje sve ostrije..ako bi joj se tko i pokusao pribliziti ona bi ga povrijedila jer se na taj nacin branila da joj ne polome i to malo grana sto joj je bilo ostalo,nije to radila namjerno…nego zbog straha da je ne povrede pa tako se postavila i prema njemu trazila je razlog iz kojeg se on toliko trudi oko nje ali ga nije nalazila, nije joj bilo jasno zasto jednostavno ne odustan i krene u susret mirisnim tek procvalim ruzama?.Godine provedene u tamnom djelu vrta okruzena gustim trnjem su je natjerale da se bori za malo sunceve svjetlosti ponekad bi posustala, mislila da treba odustati od te borbe,da se treba pokloniti ljepoti cvjetova madih ruza ali sa novim jutrom kad bi se on pojavio u vrtu ona bi zivnula i nastavljala dalje svoju borbu iako se u njoj skupilo bezbroj pitanja bez odgovora ,svidio joj se taj osjecaj da se ne preda….bila joj je dovoljna misao da je on tu i da ce mozda da zaluta ponovo u taj zapusteni dio gdje je ona bila usamljena, a drustvo joj je pravilo gusto trnje koje je sprecavalo da do nje dopru zrake sunca…. bila je drugacija….pomalo divlja,crna,a ipak mirisna i privlacna…voljela je da mu prkosi…kad bi uspio
    da joj se priblizi kroz gusto trnovito grmlje i pruzi svoje njezne prste da dodirne njene tamne latice ona bi ga ubola…nije to cinila da mu nanese bol jer kad je njega boljelo bol je osjetila i ona,cinila je to iz straha da ce da je povredi da joj pokida tamne pupove i da ih zgazi kao uveli list…voljela ga je vise od bilo kojeg drugog prolaznika on je bio njena svijetlost u toj tami..bio je toga svjestan…cesto bi je naveo na pomisao da je odustao od nje i da vise nece doci…..njeni bi pupovi tad bi postajali tamniji a latice pocele da venu no usprkos tome i dalje bi prkosila svima svojom ljepotom .. dani su prolazili jedan za drugim nestalo je sunca,snijeg je prekrio zapusteni vrt,a on je dolazio sve rijeđe jer su one mirisne,svjetle ruze bez pupova izgubile svoju draz i nisu mu vise bile zanimljive,ogovarale su divlju ruzu jer su vidjele da je njegov pogled cesto lutao zapustenim djelom vrta…jadale su se jedna drugoj jer im je nedostajao njegov dodir ,da li je moguce da je pronasao drugi vrt sa ljepsim ruzama…ljutile se na njega zbog toga ali to njega nije smetalo…,uzdizale su svoje grane visoko po zidu oko napustenog vrta nebi li ga vidjele…nisu vise bile zlobne nego jadne…promatrale su divlju ruzu koja je i dalje prkosno stajala obrasla bodljikavim trnjem,samo je ona znala da ce se on ponovo vratiti ne zbog divnih pupoljaka mirisnih ruza nego zbog njenih ostrih trnova kojima ga je bola i bila je u pravu….kad bi ga stisle brige i problemi kad bi osjetio usamljenost dolazio je u tamni dio vrta da bi prstima njezno dodirivao latice crne ruze…ona je bila sretna i sa svakim njegovim dolaskom bi joj pupoljci postajali sve svjetliji i njeznije…zavoljela je tog slucajnog prolaznika koji je svojom upornoscu uspjeo da raskrci trnje oko nje…i sad ga po nekad ubode ali njezno da ga podsjeti da je tu kraj njega …da joj je potreban kao svjetlo u tami…i danas postoji isti taj vrt u kom je cesti gost slucajni prolaznik….sve je isto kao na pocetku ove price samo je ruza drugacija…crne uvele cvjetove su zamjenili prekrasni mirisni pupovi koji se otvaraju svaki put kad ih on njezno dotakne… u tamni dio vrta je usla svjetlost i vedrina i tako ce biti sve dok je on u njemu…trnovit je put ka sreci i samo najuporniji na tom putu opstanu…

    viki
    Moderator

    Broj postova : 156
    Join date : 31.01.2010
    Age : 40
    Lokacija : Crna Gora

    Re: PJESMA KOJU BISTE POSVETILI DRAGOJ OSOBI

    Postaj  viki on čet vel 03, 2011 11:06 pm

    Zaista prekrasno,moze biti bajka al i istina...
    SVE STO JE BILO-BOLJELO
    NE MOZE SE ZABORAVITI,
    I DRVO TE JE VOLJELO,
    STA CE SJUTRA SA NAMA BITI.

    KADA SE VJETAR JAVI,DOK NAD OVIM SLOVIMA BDIS,
    DALEKA MOJA LJUBAVI,
    MISLIM DA TI DOLAZIS.

    Sponsored content

    Re: PJESMA KOJU BISTE POSVETILI DRAGOJ OSOBI

    Postaj  Sponsored content Today at 2:25 am


      Sada je: pon pro 05, 2016 2:25 am.